U 25 godina od osnivanja eura, ekonomski jaz između SAD-a i eurozone gotovo se utrostručio.
U 25 godina od osnivanja eura, ekonomski jaz između SAD-a i eurozone gotovo se utrostručio. Od uvođenja eura 1999. godine, američko gospodarstvo bilo je 11% veće od europskog, gledano po paritetu kupovne moći; od tada se taj razmak povećao na 30%. Čak i kad se uspoređuju po kapitalu, SAD je daleko ispred Europe: 2022. godine, prosječni Amerikanac imao je stvarni prihod koji je po paritetu kupovne moći bio 35% veći od prosječnog Europljanina – kratko prije financijske krize 2008. godine taj je broj iznosio 27%.
Neke od pokretačkih snaga dominacije SAD-a njihove su strukturne privilegije: niži troškovi financiranja za državu (u odnosu na rast), niži energetski troškovi, znatna prednost u tehnološkom sektoru i bolja demografija. Zahvaljujući velikom i likvidnom tržištu državnih obveznica, vlada SAD-a može se izvući iz recesija i izbjeći negativne posljedice, dok zemlje eurozone, suočene s rizicima bankrota države i promjenom valute, imaju znatno manje financijskog manevarskog prostora. Također, cijene električne energije u SAD-u su znatno niže zbog obilja zaliha prirodnog plina, što je iznimno korisno s obzirom na trenutnu energetsku i geopolitičku nesigurnost.
Iako je SAD ovisan o stranim dobavljačima određenih važnih sirovina, ima bogatu ponudu ugljena, bakra, olova, željeza, drva, boksita i urana, koji su svi neophodni za zelenu energetsku tranziciju.
SAD također ima koristi od toga što je domaćin vodećim svjetskim tehnološkim tvrtkama, koje imaju bolji pristup financiranju u ranoj fazi i međunarodnim talentima, te što je ispred većine europskih zemalja u istraživanju i razvoju te podnošenju patenata, što mu pruža veću konkurentnu prednost.
Međutim, Europa sama sebi podmeće nogu: prekomjerna regulacija i birokracija usporavaju rast produktivnosti, dok fragmentirana kapitalna tržišta sprječavaju učinkovito financiranje. Propisi koji se protežu od zakrivljenosti krastavaca do minimalnog promjera školjki otežavaju inovacije i otežavaju poslovanje u eurozoni u usporedbi s SAD-om. U “Doing Business” rang-listi Svjetske banke, EU gospodarstva ocjenjuju se bolje samo po dva pokazatelja u odnosu na SAD – u opskrbi električnom energijom i u međunarodnoj trgovini – i to samo s malom razlikom.
Posebno je teško dobiti kredite u EU, što prije svega otežava rad start-up tvrtkama, a tvrtke se moraju suočiti s različitim zakonima i poreznim propisima pojedinih zemalja. Istovremeno, programi EU-a za poticanje gospodarskog razvoja su previše složeni, što dovodi do zastoja (npr. kod sredstava iz NGEU-a), i ne potiču privatni sektor na povećanje investicijskih troškova, kao što je slučaj u SAD-u. Na kraju, politika i nacionalni interesi su blokirali napredak u stvaranju Kapitalne tržišne unije (CMU), koja bi poticala prekogranično dijeljenje rizika, smanjila ovisnost o bankovnim financiranjima i poboljšala alokaciju kapitala, što bi pak rezultiralo većim gospodarskim rastom.
Na horizontu postoji (zelena) svjetla točka: EU preuzima vodeću ulogu u zelenoj transformaciji. Gospodarstva eurozone imaju znatno niže ukupne i per capita emisije CO2 od SAD-a. Također, što se tiče trgovine ekološkim proizvodima, EU je nedvojbeno preuzela vodstvo: samo Njemačka nadmašuje SAD u izvozu ekoloških proizvoda, a 19 od 27 gospodarstava EU-a ima komparativnu prednost u trgovini ekološkim proizvodima. S druge strane, SAD polako gubi tržišne udjele, a njezina komparativna prednost u zelenoj tehnologiji se s vremenom pogoršava. Budući da EU želi ubrzati svoju zelenu transformaciju i postići neto nula emisija do 2050. godine, zelena ekonomija će stvoriti više radnih mjesta kako bi nadoknadila potencijalnu deindustrijalizaciju u sektorima koji opadaju.
Da bi se obnovila opća konkurentska prednost u odnosu na SAD, sljedeći Europski parlament mora hitno ukloniti prepreke za veći rast produktivnosti. Nakon izbora za Europski parlament u lipnju, najvažniji prioriteti trebali bi biti: I) Smanjenje birokracije i prekomjerne regulacije, ii) Ponovno pokretanje napora za produbljivanje Kapitalne unije, iii) Prevladavanje izazova koji ometaju brzo i pravovremeno korištenje sredstava EU-a, i iv) Promicanje jače europske industrijske politike kako bi se ublažila trka za subvencijama među zemljama EU-a.
Cijelu studiju na engleskom jeziku možete preuzeti ovdje.
